Alisa u zemlji čuda

Ceo dan sam razmišljala da li da stavim sliku sa pole dance-a na facebook. Ne stidim se ni malo akrobacija na šipci (naprotiv), ali na žalost, još uvek se povezuje sa striptizom.
Jedina veza, pored šipke, je ta što vežbamo u šorcu i topu, jer nam je potrebna što veća površina kože kako ne bismo klizale/i. Neke škole dodaju egzotične elemente, ali, meni se oni ne dopadaju, pa sam se zato, između ostalog, odlučila za Natašinu školu.

Postavila sam sebi nekoliko pitanja : Da li treba da mi tuđe mišljenje određuje čime ću da se bavim ili šta ću da mislim?!? Da li treba da postanem zombirana? Da li je i jedan sport loš?
I onda sam presekla.

Ja uživam u onome što radim. Radujem se svakom malom pomaku. I to se vidi. A i drugima se dopalo. O tome ne sudim po broju lajkova. Mnogi su ostavili komentar, a neki su me pozvali kako bi mi preneli svoje utiske (čitaj „oduševljenje“). Mnogi ljudi su, u stvari, željni novih stvari i novih izazova. Spremni su da podrže druge u njihovom napredovanju.
A oni koji nas ne podrže možda ni treba da, i dalje, budu u našem životu.
Verovatno je potrebno i da verujemo u ono što postavljamo/predstavljamo, a nesumnjivo je i da imam oko sebe krug ljudi koji veruju u slične vrednosti.

Jer, pole dance za mene nisu samo vežbe snage, istezanja ili pokreti na šipci.
To je način gledanja na svet. A on je potpuno različit i veoma interesantan kada se gleda iz različitih uglova (odozgo, sa strane ili odozdo – kada se spustiš na pod, jer nisi siguran šta treba da uradiš, pa jednostavno lagano sklizneš ;)).

I svi smo mi na času, pomalo, Alisa u zemlji čuda. Ponekad smo pojeli kolačić za smanjenje, pa nikako da se popnemo na vrh šipke, ponekad kolačić za rast, pa ne možemo da uradimo ništa, osim na stojimo naslonjeni na šipku. Ponekad nam Kraljica srce (da li treba da napišem o kome se radi) zapreti da će da nam odrubi glavu, pa brže bolje radimo sve što umemo, pa i više od toga. 🙂
Ali, najčešće, čas se pretvara u potragu sa belim zecom, a svaki novi položaj nas približava cilju 😉

 

 

 

 

Ps: Slike su nam mračne, jer još uvek nismo potpuno proučile novi foto-aparat 🙂